- Otkad sam u penziji, imam malo više vremena, pa sam se odlučio poigrati plodom zelene masline, i rekao sebi: zašto ne bih napravio nešto slatko? Eto, dobro je ispalo, svidjelo se i Mesiću, kojega sam upozorio prije kušanja da je riječ o afrodizijaku. On se, pak, nije dao smesti; odmah je zatražio veliku žlicu! Budući da sam pri ruci imao samo kućarin, pojeo je tri od kolpa - kroza smijeh se prisjeća šjor Tonko. Slatko od pirea masline radi se po posebnoj tehnologiji. Maslinku valja odkoštiti, skinuti joj kožicu i samljeti, a onda slijedi uobičajeni postupak pravljenja džema - uz još neke male tajne majstora kužine.

Bečki slastičar 20 godina

Zanimljivo je da je Ostojić odmah kreirao i tortu s marmeladom od zelenih maslina, koja se sastoji od biskvita, svježeg sira s vrhnjem i ove marmelade na vrhu. Takva kreativnost nije iznenađenje za one koji znaju nešto više. Bračani su poznati po slastičarskoj darovitosti, a šjor Tonko je čak 35 godina radio kao ugostitelj u Beču, a od toga čak 20 godina bio šef najveće austrijske slastičarnice, Konditorei Oberlaa. Na taj dio životopisa posebno je ponosan, jer je u pečalbu trbuhom za kolačima otišao vrlo mlad.

Počeo je kao konobar, potom je došao na nauk kod jednogTV kuhara, radio je i na plovećem hotelu na Dunavu, na relaciji Njemačka - Crno more... Zanimljivo je daje, čim je dospio na čelo poznatog austrijskog lokala Schubert Stuebel, dobio nagradu za najbolji ugostiteljski brand, a potom je proslavio i spomenutu Oberlaaslastičarnicu, za čije je uspješno menadžersko rukovođenje također nagrađen, i to dvaput.

- Specijalitet kuće bile su čokoladne pjenice i takozvane kurbad-torte, tako nazvane zbog ljekovitih kupki koje su se nalazile u predgrađu Beča, gdje je bila jedna od filijala Oberlaa-slastičarnica. Spravljale su se bez i trunke brašna, samo od čokolade, vrhnja i oraha. Ipak, najdraža mi je moja domaća torta od skute, pogotovo ako je garnirana pravim maslinama - podvlači šjor Tonko.


Izvor: Lenka Gospodnetić, Slobodna Dalmacija, 05.03.2009.