Koga sve predstavlja ovaj štand?

Ovdje je predstavljena Udruga Agroturist iz Vodnjana i njeni najkvalitetniji i najnagrađivaniji proizvođači ekstra djevičanskog maslinovog ulja počevši od «Oleum Viride» obitelji Belić, preko ulja obitelji Balija i «Melota» Braće Belci, ulja «Fiore» Mirković Željka, ulja «Musca» Pastovicchio Antonia, ulja Lucia Toffettija, Sandija Chiavalona i Brista iz Pule.

Na čiju inicijativu je došlo do ovog zajedničkog nastupa?

Pokretač ideje da zajednički nastupimo na sajmu je Udruga Agroturist, ali se od samoga početka željelo predstaviti one proizvođače koji su se istaknuli po kvaliteti i priznanjima. Za prezentaciju svih članova udruge trebalo bi uložiti puno više sredstava i ne bi se postigao isti učinak. Cilj je bio predstaviti visokokvalitetna istarska ulja.

Koji su bili motivi maslinara koji su se odazvali na inicijativu Agroturista?

Vjerujem da je cilj svih kolega uljara i maslinara bio isti: prezentirati i pokazati iznimnu kvalitetu ulja Vodnjanštine te ulja proizvedena od autohtonih sorti maslina poput buže, karbonace (vodnjanske crnice), žižolere i drugih, sva ulja koja su jedinstvena i koja nisu poznata u drugim zemljama, pa su stoga i izazvala veliko zanimanje publike i stručnjaka. Želja nas maslinara je također bila i predstaviti Udrugu Agroturist u najboljem svijetlu i na neki način odužiti se jer su samo zahvaljujući Agroturistu i stručnjacima iz Udruge postignuti ovi rezultati. Što se pak stranih tržišta tiče, istarska ulja i istarski proizvođači još nemaju dovoljnu količinu ulja i maslina da bi mogli krenuti u takva osvajanja. Buyeri traže deset tisuća litara samo za testiranje tržišta, a to još dugo godina nećemo uspjeti postići. Što se pak kvalitete tiče, vodnjanski su maslinari više nego spremni za strana tržišta, naš se proizvod vrlo cijeni i vjerujem da bi našao svoje kupce.

Tko je snosio troškove štanda?

Za nastup na ovom sajmu moramo zahvaliti na velikodušnosti Agroturista i općine Vodnjan. Sami maslinari ne bi uspjeli izdvojiti sredstva za samostalan nastup na Olio Capitale.

Kakvi su najčešće bili upiti posjetitelja?

Upiti posjetitelja su bili razni. Moglo bi se izdvojiti nekoliko različitih skupina posjetitelja. Počela bih s onim običnim ljudima, uglavnom starijima koji su odmah prepoznali Vodnjan i kušanje ulja je bilo poput reminiscencije, povratka u djetinjstvo. Mnogi tršćani, naime, imaju korijene u našim krajevima. Ali ta skupina ljudi je bila zaista mala. Prevladavali su mlađi ljudi, informirani i s određenom dozom predznanja. Najčešća su ipak bila konkretna i precizna pitanja o uzgoju maslina i pojedinih sorti, o količini proizvedenoga ulja, o broju članova Udruge, o aktivnostima, smotrama ulja u Hrvatskoj i Istri, o nagradama, državnim poticajima, o razvoju maslinarstva, o načinu prerade, o postrojenjima za ekstrakciju ulja i td. Kušajući ulja, svakako su prevladavala pitanja o karakteristikama pojedinih ulja i sorti maslina, pitanja o razlikama između pojedinih ulja i proizvođača. Bilo je pitanja o kombiniranju s različitim jelima i o učincima maslinovog ulja na zdravlje. Mogu primijetiti da je za razliku od uobičajenih sajmova ulja na koje nailazimo po Hrvatskoj, ovdje publika birana, precizno ciljana i odazvali su se samo oni koji bar malo poznaju maslinovo ulje, rekla bih, samo oni koji su znali što ih očekuje na sajmu. Ipak, nije to obična pučka fešta, već specijalizirani sajam koji iziskuje i specijaliziranu publiku. Pa je tako bilo mnogo ugostitelja, predstavnika specijaliziranih butika, kuhara i raznih predstavnika firmi koje rade u poljoprivrednom sektoru. Vjerojatno je i sama naplata ulaznica na sajam izvršila prvu selekciju publike, tako da nitko nije slučajno zalutao na manifestaciju.

Kako su reagirali na cijene naših ulja i u kojem rangu su se one mogle naći?

Cijene ulja Vodnjanštine su višestruko više od cijena talijanskih proizvođača. Vrlo je malo onih koji dostižu naše cijene, od 15 do 28 Eura po litri, možda samo ulja s jezera Garda i iz Ligurije. Bez obzira na visinu cijene, ona je opravdana limitiranom količinom proizvoda i izuzetno visokom kvalitetom, kako u Liguriji i na jezeru Garda, tako i u Istri. Talijanski proizvođači su se čudili kako uspijevamo zadržati tako visoke cijene, a neki su i priznali da im je vrlo teško prodati ulje po 8 Eura po litri. Posjetitelji su odmah shvatili da su naša ulja s područja Vodnjana i Fažane, ulja visoke kvalitete koju je sve teže pronaći, i koja se, svugdje u svijetu, plaća.

Da li je koje ulje sudjelovalo i dobilo nagradu?

Ovo prvo predstavljanje ulja Vodnjanštine na sjamu Olio Capitale bila je neka vrsta testa, pa nismo sudjelovali na natjecanju. Vjerujem da će pojedini proizvođači, i ja osobno, slijedeće godine pristupiti i tom dijelu manifestacije.
Kako gledate na kolege iz Italije po pitanju njihove kvalitete i cijena?
Mogu slobodno reći da vrlo često cijena odgovara kvaliteti. Cijena od 5 Eura po litri savršeno reflektira kvalitetu tog ulja. Imala sam priliku kušati razna ulja, neka izvrsna, a druga manje. Osobno me razočaralo španjolsko ulje i pojedina talijanska ulja, dok sam s druge strane bila oduševljena uljima s jezera Garda.

U čemu zaostajemo?

U kvaliteti ne sigurno. Niti u raznovrsnosti ponude ulja. Jedini problem naših proizvođača je što se ne mogu nametnuti stranim tržištima jer nemaju dovoljnu količinu ulja. Govoreći o količini, međutim, nikad se ne bi smjelo smetnuti s uma kvalitetu ulja. Lakše je kontrolirati kvalitetu na gospodarstvima od četiri tisuće stabala nego na desetcima hektara maslinika. Kvaliteta je osigurana samo onda kada se proizvođač može osobno uvjeriti u stanje svake pojedine masline. Mnogi naši maslinari još uvijek to mogu učiniti. Bilo bi pohvalno kad ne bismo, povećavajući površine maslinika i količine ulja diljem Hrvatske, ponovili greške koje su učinili mnogi talijanski, španjolski (i tko zna tko još ne) proizvođači kupujući kamione sirijskih, libijskih i grčkih maslina i time varali potrošače, obescijenili radnu snagu i proizvod zemlje te nepovratno smanjili kvalitetu proizvoda. Na taj bi se način ugrozio imidž i prepoznatljivost kvalitete ulja Vodnjanštine, i Istre i Hrvatske uopće.

Što bi se moglo učiniti više u prezentaciji maslinara?

Za certificiranje kvalitete maslinarima bi puno pomoglo dobivanje Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla maslinovog ulja. To je slijedeći veliki korak koji nam predstoji. Nadalje, postepeno vraćanje autohtonim sortama, ali i njihovo kvalitetno sljubljivanje s introduciranim sortama (leccino, frantoio, pendolino). I na kraju, najvažnije od svega, stalno stručno usavršavanje, ažuriranje i praćenje trendova, istraživanja i novih tehnologija u maslinarstvu i uljarstvu.

Koliko su pojedinačni maslinari i udruga zadovoljni sa rezultatima nastupa?

Vrlo su zadovoljni! Kako Udruga Agroturist, tako i pojedinačno sami proizvođači. Ovo je bila prilika da se suočimo s europskim kolegama, da vidimo kako posjetitelji reagiraju, da vidimo da li se naš trud isplatio, da li smo na pravom putu. I da, jesmo, na pravom smo putu.

Kako uspoređujete kvalitetu sajma u Trstu za razliku od naših sajmova?

Kao što sam prije spomenula, Olio Capitale nije pučka fešta. Olio Capitale ima ciljanu publiku. Međutim, sajmovi se moraju sagledavati s perspektive zemlje u kojoj se održavaju. Situacija kod nas i u Italiji je drugačija. U Italiji je potrošnja maslinovog ulja po stanovniku puno veća obzirom na Hrvatsku, pa je stoga i s jedne strane normalno da su sajmovi ulja u Hrvatskoj osmišljeni na sasvim drugi način. Mi u Hrvatskoj još uvijek moramo organizirati sajmove i putem njih promovirati svakodnevno korištenje maslinovog ulja u domaćinstvima, u restoranima kako bi se time pokušalo doprinijeti povećanju količine potrošenog maslinovog ulja po stanovniku. Sama svrha je drugačija. U Hrvatskoj se radi još uvijek o edukaciji. Tek kad dostignemo željene rezultate i kad stanovništvo prihvati maslinovo ulje kao svakodnevnu namirnicu, zdravu namirnicu i neizostavan začin na stolu, tek tada možemo zakoračiti naprijed i organizirati specijalizirane sajmove poput Olio Capitale.

Kako se odlučujete na koji sajam otići?

Osobno preferiram veće, kvalitetne sajmove, sajmove koji su medijski pokriveni i koji će mi omogućiti da prezentiram svoj proizvod na područjima na kojima nisam još prisutna. Vrlo je važno da sajam nudi i edukativne sadržaje, pa utoliko njegova kvaliteta raste još više u očima poizvođača. Jer cilj nije samo predstaviti sadašnji proizvod, već osigurati poboljšanje, ili barem održavanje, kvalitete proizvoda u budućnosti. Kao i mnogi drugi proizvođači, samostalno ne bih trenutno bila sposobna prezentirati se na tako velikom sajmu. Zajedničko je mišljenje da, obzirom da smo mali proizvođači, samo zajedno možemo predstaviti naša ulja na tako velikim manifestacijama.

Koliko stabala, sorti, pakiranja…. imate vi osobno?

Maslinik s 500 stabala maslina nalazi se u Fažani na 100 metara udaljenosti od mora, pa tako masline dobivaju jedinstvenu količinu saliniteta i postotka joda. Osnovu našeg ekstra djevičanskoga maslinovog ulja čine autohtone sorte, buža, karbonaca i bjelica, zajedno sa pendolinom i leccinom. Godišnje proizvodimo oko 600 litara ulja, međutim ta je brojka u trajnom rastu obzirom da nisu sve masline još u punome rodu. Nudimo različita pakiranja u isključivo tamnim staklenim bocama od 0,75 l, 0,5 l i 0,25 l.
Iako su trenutačni trend monosortna ulja, svjesno smo odabrali da nastavimo proizvodnju ulja kojeg smo proizvodili od samog početka. Zato i dalje radimo ulje kombinirajući gore navedene sorte, jer nam se više puta upravo ta kombinacija pokazala dobitnom. Smatramo da je kontinuitet vrlo važan te želimo ostati prepoznatljivi na tržištu, ne samo po etiketi i nagradama, nego i po okusu. Svaka od sorti daje tom ulju onu notu pikantnosti, gorčine, svježine bez kojih to ulje naš klijent ne bi više prepoznao. Kao i prije 15 godine, ulje Balija sadrži uvijek iste sorte. Na taj način dobivamo ulje čija je pikantnost i gorčina ujednačena, istaknute aromatičnosti i snažnog mirisa po boru, svježe pokošenoj travi (nije slučajno da je maslinik održavan košnjom kao park), po bosiljku, zelenoj jabuci i bademima. Takvo maslinovo ulje pristaje i uz ribu, rakove i školjke i uz tvrde sireve, meso i povrće, pa čak i za pripremu određenih slastica.