|
Razgovarali smo s šampionom Postira - „Oblica festa“ Teo Šantićem koji nas je uveo u priču o bračkom i ekološkom maslinarstvu, specifičnostima tog areala, te o poteškoćama pri plasmanu i trženju maslinovog ulja koje otkrivaju samu bit problema u kojem se nalaze mnogi maslinari koji imaju vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, ali u isto vrijeme nemaju potrošače koji su to u stanju i prepoznati. Iz respekta prema onima potrošačima koji i dalje preferiraju bitno drugačija ulja nego što su to ona nagrađivana od stručnih panela, maslinari se odlučuju na proizvodnju dva različita tipa ulja. Tradicionalni način, na presu, ne mora nužno značiti i nekvalitetno ulje, čak što više, uz izrazite mjere higijene u procesu prerade, nešto kasnijom berbom i s potpuno zdravim plodom, moguće je određenom dijelu tržišta i udovoljiti s blagim uljima sve dok isti ne shvate da su gorčine u ulju onaj aspekt koji osim što čuva ulje i čini ga daleko duže stabilnijim, jednako tako dobre i za čovjekovo zdravlje. Određena vrsta hrane uvijek će tražiti vrlo blaga ulja tako da i uporno inzistiranje na gorkom kao obaveznom također nije ispravno. Teo Šantić je maslinar koji je prepoznao tu dihotomiju tržišta i ne ulazeći u stalnu vatru i prepirku mnogih „koje je maslinovo ulje najbolje“ odlučio zadovoljiti obje grupe potrošača i ponuditi širu paletu proizvoda. Možda je to u ovoj situaciji i jedini ispravni put jer bavljenje maslinarstvom u kojem vrhunsko ulje ostaje neprodano također gubi svaki smisao.
|